Druženje Hrvatskog mikrobiološkog društva i Slovenskog mikrobiološkog društva na Samoborskom gorju

Nakon što su prošle godine naši prijatelji iz Slovenskog mikrobiološkog društva organizirali zajednički izlet i druženje na Velikoj planini, Hrvatsko mikrobiološko društvo nedavno je organiziralo je drugi planinarski poduhvat. Izlet je održan 27. kolovoza 2016. u Samoborskom gorju, a pozivu se odazvao manji (ali entuzijastični) broj članova oba društva. Vrijeme je bilo sunčano i iznimno toplo, idealno za planinarenje. Susret je bio organiziran ispred Konzuma u Samoboru i tom prilikom neki su članovi doznali da u istom gradiću postoji nekoliko Konzuma (uključujući autoricu teksta)! Nakon početnog nesporazuma, uputili smo se prema prvom, „podzemnom“ poduhvatu – Grgosovoj špilji koja se nalazi na početku sela Otruševec, 5 km od Samobora. Tu nam je u privatnom razgledavanju ljubazni domaćin objasnio kako je njegov otac, prije nekih 40-ak godina, slučajno otkrio špilju kopajući kamenje za gašenje vapna. Mi smo obišli novu špilju koja je otkrivena 2007. godine i koja se sastoji od tri dvorane u duljini od 130 m, a koja ima zaseban ulaz i zbog veličine je i prikladnija za razgledavanje. Špilju svima toplo preporučamo! Iako mala, vrlo je lijepa i proglašena je zaštićenim geomorfološkim spomenikom prirode. Jako je zanimljiv prilaz špilji te sama ulazna vrata. Naime, sve jako podsjeća na scenografiju filma „Gospodar prstenova“. Odmah preko puta ulaza u špilju (preko ceste) nalazi se gostionica „Kod špilje“ koja je u vlasništvu iste obitelji Grgos koja je otkrila špilju. Tamo smo popili kavu (neki i liker bermet, lokalni specijalitet) te krenuli na drugi, planinarski dio poduhvata.

Automobilima smo došli do Prekrižja Plešivičkog (oko 500 m/nm) te parkirali u dvorištu Davora Sirovice, vlasnika istoimenog OPG-a poznatog po vinima i samoborskim specijalitetima. Dalje smo krenuli pješice prema vrhu Oštrc iako se stalno spominjao i vrh Plešivica od kojeg smo (ipak) odustali. U blizini vrha Oštrc, na sjevernoj strani nalazi se planinarski dom „Željezničar“ gdje smo napravili kraću pauzu, dok su neki članovi otišli do samog vrha. S vrha Oštrc (752 m) pruža se prekrasan pogled na Samoborsko gorje, a u daljini se vidi Zagreb (doduše bio je u izmaglici). Kod planinarskog doma nalazi se i bista Janka Gredelja, po kome je dom prvobitno nazvan. Tempo penjanja (i vraćanja) bio je na zavidnoj visini tako da smo se na ručak u OPG Sirovica vratili brže nego smo planirali! Tamo smo imali kasni ručak koji se sastojao od lokalnih specijaliteta (samoborska kobasa i buđola sa sirom, domaća pileća juha te teletina i raca ispod peke) i, dakako, odličnog vina.

Cijeli izlet je osmislio profesor Danko Hajsig koji je bio izniman domaćin i izvrstan organizator. Zastava Hrvatskog mikrobiološkog društva razvila se nakon povratka s planinarenja, nešto prije ručka. Tijekom ručka okvirno su dogovoreni novi kongresi i predložene nove ideje rada oba društva. Nadamo se da će se „planinarski“ izleti nastaviti i u budućnosti i da će novi termin odgovarati većem broju članova.

Sastavila: Ivana Ivančić Baće